Torquata

Povijesno fantastični roman Torquata čitatelja odvodi u daleku prošlost, u petnaesto stoljeće, točnije u godinu 1493., kad se na Krbavskom polju odvila velika bitka, koja je uništila cvijet hrvatskoga plemstva i nakon koje je Lika opustjela. Vrludajući između brojnih rasplinutih digresija rastegnutih u 24 poglavlja na čak četiri stotine stranica, čitatelj lako razabire kako su u to davno doba, dok su se na Krbavi bijelile zidine brojnih hrvatskih plemićkih gradova, umrli i nestali u Krbavskoj bitci – netom vjenčani Eleonora i Fran, glavni junaci ovoga romana. Ta mlada djevojka plemenita roda i njen od turske sablje stradali vitez – središnje su osobnosti oko kojih se ispreda slojevita priča o životu i smrti, o žudnji i nadi. Činilo se da su Eleonora i Fran zauvijek nestali. No, u njihovu su se sudbinu umiješala čudesna bića i ponovno ih utjelovila. Naime, uz dvoje mladih glavnu igru u romanu vode nevidljive sile. Najvažniji lik je veliki moćni Laarius – Bijeli Vilenjak, zatim vila čarobnica Isabeau, patuljak Gluk, nimfa Tili, mišić Bibi i mnogi drugi. Ima i tamnih sila koje žive od ljudske krvi i zloće kao Hakeba, najmoćnija utvara mraka. Uz nju su crne gospođe, sjene i zatočenici zla. Među njima se, preko ljudi, vodi vječna borba dobra i zla. Glavni junaci romana mladi ljubavnici Eleonora i Fran u nostalgičnom su mementu koji vodi tekst do kraja – ljubav se mora realizirati, njih dvoje se moraju sresti u vječnosti, pa makar i čudom – jer je ljubav jača i od same smrti. (Vesna Kukavica) *** Autorica se prema svojoj temi odnosi bez grča i viška strahopoštovanja, s onom mjerom relaksiranosti i kreativne slobode, koja je u nas rijetka kada smo na temama koje sežu izvan naše svakodnevice i izvan vremena u kojem živimo. Rezultat je zanimljiva, razigrana i razuđena priča, prepuna fantastičnih i bajkovitih detalja, ali u biti neopterećujuća i nezamorna, kakve već znaju biti naše priče kada se dotaknu herojskih epizoda iz daleke povijesti. (Miljenko Jergović)